|
|
| < | travanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
'' Izrazi svoju bol riječima-bol koja ne govori, guši srce sve dok ne pukne.'' William Shakespeare
Ime: Ivana
Datum rođenja: 1986.
Znak : Blizanac
Di sam: Vukovarsko-srijemska županija, misto Komletinci
Trenutno sam: negdje drugdje
Zanimanje : trenutno student
Hobi : ajme ima puno toga….spavanje, ispijanje kave sa društvom, slikanje, sprdanje...
5 stvari koje volim + jedna osoba
- njega(zna on ko je)
- iskrenost
- smijeh
- slobodu
- lipe stihove
- ljubav, putovanja, more
5 stvari koje ne volim
- laž, umišljene osobe
- rat, politiku, rasizam
- učenje
- dosadu
- sve one trebe koje mi ometaju mog lika
5 stvari koje ne znam a koje bi voljela znati
- imati lip glas i pivat
- ronit
- znat fiziku i matematiku
- smisao religije???
- kako neko može bit loša osoba??
5 stvari koje me fasciniraju
- likovna umjetnost
- glazba
- svemir
- horoskop
- forenzika
5 stvari koji me sram
- teški pesimizam
- tvrdoglavost
- manje davat drugima a više sebe gledat i sebi davat
- nagle promine raspoloženja-tipično za neke blizance
- to što iman mršave noge..he he
5 stvari koje želim
- završit faks, što prije
- položit vozački(ako nađem vrimena i za to)
- nać nekog normalnog momka
- biti uspješna slikarica
- živit negdi na moru, po mogućnosti u dalmaciji
Žao mi je svega
Žao mi je nas.
Što sam ti učinila,
Da sam to od tebe zaslužila?
Zar je to samo zbog toga
Što sam te voljela?
Reci mi, ako možeš?
Kome sam srce otvorila
Dušu dala? Kome? – tebi D.
Kome sam praštala i kad nisam
tribala? Kome? – tebi D.
Kome sam se znala javljati u neko doba noći
Kad sam bila sama, destruktivna, onda kada sam htjela negdje pobjeći?
Kome? – tebi D.
Koga sam znala slatko živcirati i nasekirati,
Sve iz dragosti? –tebe D.
Na koga se svaki dan sitim, da pitam- kako si jube, di si? -na tebe, D.
'Ko mi u snovima biva, pa nemam mira? – ti D.
Zbog koga sam nekad sritna i nasmijana bila? –zbog tebe D.
Znaš li da opet Zbog Tebe D.,
Nisam drugom dala do sebe?
Ne, ne znaš. Niti si želio znati.
Ali znaš to, da sam slaba na tebe,
To mi je mana zbog koje mrzim sada sebe.
Zato, jer znam da ću iznova pogaziti se,
Sve što sam rekla i napisala za te.
Zbog toga što postoji nešto jače od mene,
Srce je to što me tjera na zlo.
Jako bi tila, da samo znaš kako
Da se toga riješim već nekako.
(sjetih se sada jedne izreke, ne znam autora)
''Nije loše izgubit ljubav zbog pameti, nego pamet zbog ljubavi.''
Ja sam upravo to napravila
Pamet izgubila – zbog tebe D.
Zar mi je potrebno to bilo?
Život si sjebat..bez duše, ostalo samo prazno tilo.
Pitat se iz dana u dan-
Ima li svrhe taj moj san?
Oslobodi me boli! Da, ti D.
Zar sam zaslužila to od tebe?
To što me vrijeđa, što me boli
A ipak te još uvijek volim.
Zar tako završe oni, koji daju sve od sebe,
Da bi ima bar malo ljubavi dali?
Zar mi je to nagrada?
Ako je, hvala ti 'dragi' !
Je li ti sve ovo dovoljno, ili da nastavim dalje?
Hoću, zbog tebe D.
Je li ti drago, što si uništio jednu dušu,
Jednu malu, sa onim zelenim očima
I osmijehom, zbog kojeg je svima draga bila,
A sada je nema.
Nema je. Nema me.
Nema više mog osmijeha, nema sjaja u očima,
Nema želja u snovima.
Zbog koga? – zbog tebe D.
Hoćeš li nakon svega ovoga
Moći se pogledati u ogledalo,
I vidjeti na čega si spao?
Hoćeš li moći voljeti sam sebe,
Kad ne možeš mene?
Da li ti je to dovoljan grijeh?
Pitam ja tebe – da li ti je žao???
Tako bi htjela,
Da me zagrliš…
Suze s lica obrišeš…
Nježno, nježnije,
Na usne poljubiš…
Na uho šapneš -
''Ne brini, sada sam tu
pored tebe…
da te čuvam i volim,
da te nikom ne dam
i da te ne bolim..''
Htjela bih, tako bi htjela…
O, zašto to moram samo željeti??
Ti nikad nećeš znati
Koliko volim te ja
Što dušu bi dala, za tebe, za nas…
Ove suze, tuga…iznova
Gorčina, bol šta viče na sav glas…
Zar opet?....( Nemoj!....)
Volim te!
Znam da ne smijem,
Ali još uvijek, tako je…
Možda ne bi smila,
No srce je jače, i zna šta se sa mnom zbiva.
Tvoj osmijeh, dodir, riječi …
Zar je to što me do tebe spriječi?
Ne dozvoli to!
Previše te volim,
Da spala bi na jedinog patnika,
A nigdje borbe i ratnika…
Ti me boliš, ti me ubijaš
Ne dam drugom da dođe do mene, da me želi
Jer samo tebe, moja duša voli
Reci mi, (nešto sam te pitala)
Reci mi, da znam
Dali je sve ovo vrijedno,
Ovoga mog nadanja, želja i snova?
Ili da zaboravim sve večeri, i one male trenutke..
Da izbrišem sva sjećanja?
Dali da ostanem kao i do sada,
Sama, i da se sa suzama družim ja?
''Volim te …!'' - vikat ću glasno u oblake…
Pa nek' svi čuju….
Briga me…pa nek' i zvijezde onda pjevaju…
Ako znam da misliš na mene
Na nas..(večeras)?
Molim te, samo mi reci već jednom
Šta sam ti ja? ( Želiš li?)
Ili da nastavim ovim ponorom
Sve dublje (do negdje), do smrti
Do dna?
Svejedno mi je…
Vrijedi li uopće dalje pričati
Kad ionako sve znaš???
Ljubav ili novac? Nekako mi je obadvoje dobrodošlo, ali zajedno, teško?
Meni je uvijek moja baka govorila ''Mani se ljubavi, toga nema. To ti dite moje traje ispočetka samo, drž' se ti onoga koji je bogat, koji ima dobru kuću, da živi na moru, da nije seljak i da tebi ne daje ništa raditi. Tako će ti bit, dite moje, najbolje.'' A ja se opet mislim – gdje takvoga naći? Danas su svi u nekom poslu; žure stalno, nikad ih nema kod kuće, samo sastanak ovaj, sastanak onaj… I takav je taj koji je bogat. Taj jedva ima vremena da stigne sve obavit na poslu, a kamoli da ima vremena za sebe ili još za nekog drugog. Ma nema šanse! Takvoga ne želim. A opet, takvim momcima teško je i prići, pa i osvojiti ih, jer prvo što im padne na pamet je da je cura materijalistica, te da bi ga mogla iskoristiti. Meni su to muke, jer ne želim se uopće truditi oko takvog lika. Ja sam opet neki svoj svijet, moje ludilo, moja mladost. U tom svemu, nikada nisam ni slušala starije. Nisam htjela. Govore ti ''Nemoj ovako, nemoj onako, slušaj mene, ja sam prošao/la to u životu, poslušaj barem jednom!''. A ja? Ne, ne. Pustite me! Sama ću shvatiti kad dođe vrijeme, a do tada…učim o životu.
Moram reći , da ni sama ne znam gdje sam. Ja pola svog života živim u nekom svom svijetu. Tu imam sve svoje misli, snove, želje, shvaćanja ovog bolesnog svijeta i ljudi, te svega što se trenutno događa oko mene. Idem za ljubavi i samo to poznajem. Iako sam pesimist, teški pesimist, jedino što mi je u svemu tom crnilu, svijetla točka; u mom postojanju i vjerovanju, je da uistinu postoji ljubav. Možda to zvuči smiješno i kontradiktorno (id ovakvih osoba, pesimista- da uopće imaju nešto pozitivno), jer kad pogledam malo oko sebe, npr. kakvo je stanje u svijetu – samo rat, ta blesava politika, još veći idioti koji je vode, zbunjen i jadan narod koji sve to trpi, gura dan za danom…Misle si – bit će bolje! ''Vraga, bolje!'' – kažem a. i gdje je onda u svemu tome ljubav? Nema je.
…Ljubav, ljubav je smisao života, ona se ne može s ničim mjerit … (Edo Maajka)
…Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve, vjeruj u ljubav, ne živi bez nje…(Oliver Dragojević)
Slušam iz dana u dan ovakve i slične pjesme, koje me drže, koje me vode, daju mi odgovore, pružaju mi nadu.
Da li je smisao života u ljubavi ili u materijalnom? Mislim da smisao života sam pojedinac sebi odredi i stvara ga.
Koji je meni smisao života? Uživati, iskoristiti ga maksimalno. Vrijeme brzo prolazi, da bismo željeli da se bar malo vrati unazad. Jer shvatimo kasnije sa smo dosta toga propustili.
Želim se smijati, plakati, skakati, letjeti…želim osmijeh na drugim licima, a da znam da sam zaslužna za bar mali dio tog osmijeha… Želim biti slobodna, jaka, neslomljiva… Želimda nitko ne dira u moj mali dio svemira, gdje sam ja – dok slikam po platnu, dok slušam Gibonia i Massima, dok čitam Cesarića… Ali opet, svjesna sam svega, živim i postojim u ovome svijetu , gledajuć realno na sve- ne mogu kao boem živjeti u nekom svom dijelu izolacije.
Društvena sam osoba, živim sa ljudima. Osoba sam koja ima svoje obaveze; školu – koju mislim i trebam završiti, da bih postala nešto, da imam neko svoje zvanje, kasnije i posao, da ne bih ovisila o nekome ili pak naganjala one likove sa 'dobrim' džepovima. Želim ostvariti svoje planove koje imam. Želim kasnije i svoju obitelj. Novi život s nekim, gdje će vladati ljubav. Tolerancija, povjerenje, razumijevanje, kompromisi i ostalo što čini brak/veze kvalitetnom, ne kao veze, nego kao čovjeka/osobu.
Život s nekim koga voliš, za mene je sve. Taman da se volimo kao nitko prije i nitko tako poslije nas neće, te da živimo u maloj kućici u Gorskom Kotaru, gdje je još pet kuća i tri vuka a ostalo je samo pusta šuma – ja bih bila sretna. Makar i brzo umrli od te ljubavi. I prije su ljudi umirali od nje, pjesnici su pisali, patili i ludo voljeli, ostalo je zapisano, no nezaboravljeno. No nije ni to rješenje. Realno, od nečega se mora živjeti. Novac nije sve, ali opet, sredstvo je bez kojeg se ne može. Normalno je da moramo biti kako-tako financijski i materijalno situirani. A da bi mi smisao života bio samo u tome, da imam i brda i doline, a sama bez ikoga? To mi ne treba, niti sam ikada išla za tim. Ne želim lažan život – sreća u novcu a nema ljubavi. Za mene je to farsa, luda korist, uzaludno gubljenje vremena. Smijati se a nesretan biti, krinku pred drugima nositi, a čovjek 'izgara' u dubini sebe – shvati da se zeznuo. Htio je sve i dobio (krivo možda) opet nije zadovoljan. Fali mu jedino LJUBAV!!!
Ja to zovem ljudskom pohlepom. Želiš toliko toga u obliku materijalnog, jer misliš da ćeš pronaći smisao svog života i prepoznati sreću. Ne shvaćaš kako je to materijalno prolaznog sjaja. Postoji mnogo malih stvari koje možeš imati da bi bio sretan.
Ne traži sreću tamo gdje je nećeš dobiti/naći, idi od skromnog početka prema vrhu, gradi svoje stepenice, sigurno ćeš se nasmiješiti od srca. Shvatiti ćeš kako je ovaj život dragocjen i vrijedan, da ti nudi i dobro i loše, ali samo budi pametan i izaberi ono što će te uistinu učiniti velikim čovjekom… Idi za ljubavi, rado je primi, još više je pružaj drugima, ostalo sve može čekati i ponovno se vratiti. Ljubav ne, samo jednom dođe na prava vrata, tebi! Prihvati je, možda i nećeš – žalosno je, ali ne vraća se više. I uzalud ti onda sve tvoje bogatstvo koje imaš, ako ti je duša prazna, u tebi skrivena bol. Tako i Tadijanović kaže:
'' … Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide
Drugi ga često u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi…''
Ne daj tuzi vodstvo, ne dozvoli da te zgnječi. Zbog čega?
Zato što je tvoj smisao života bio u materijalnom? Pitaj se!
Ponovo..
U kutu svoje sobe
Sjedim …
Bježim od ove surove stvarnosti
Gdje nema nikakve radosti
Mrak..Jecaj...Suze..i ova Bol
Sve što me veže uz život moj…
Želim otići daleko, pobjeći nekuda
Gdje me nećeš naći (molim te!) nikada
Želim u beskrajan mir
Gdje su vječna ljeta
Tamo gdje postoji ljepota…
Dodir, miris, i ona želja
I sve što me na te sjeća
Želim da odu sad od mene
I nek sve bude, za me, bar utješna sreća…
Jer, Ne, ne mogu ovako
Bez tebe mi nije lako (nikako, nikako)
Ubija me…Guši me…(jako…)
Ne shvaćaš me, te da sve zbog tebe i postoji ovako…
MA, DAAAJ PUSTITE ME (vrištim već, jer luda sam)
I ti, i ona, i oni, maknite se svi od mene
Shvatite već jednom!
Kad njega nema – nema ni mene!!!
Šta mi vrijedi ovaj život
Kad bol je samo tu, iznova, i opet, i opet..
Samo :
Želim zažmiriti, i na ništa ne misliti
Želim sklopiti oči, želeć da se ne otvore više
Želim da mi ne svane novi dan, to hladno jutro, pa pusta noć…
Buđenjem samo dolazi stvarnost
A ja ne želim da dočekam još jedan
Proplakan dan i ovakvu nesretnu mladost…
Ja! Ma ko san ja?...
Dali san luda
Ili samo svoja
Između ova četiri zida?
Ovo san ja
Niko više
Ovaj papir
Poneki stih, snovi
Moja želja, moja bol…
Objasni mi, šta si napravio
Meni, koja je sama uvik bila
Samo ja i moji snovi
I niko više, kao i sad
Ponekad samo to na papir napišem,
Koji je mokar od suza
Požutio od vrimena, šta prolazi
Zajedno i s mojin životom šta odlazi…
Odlazi negdje u nedogled,
Daleko, daleko
Gdje me neće i ne triba naći neko…
I onda ti!
Odjednom iz mog crnila
Pojaviš se ti
Kao tračak nade. (O dali je?)
Koji je pao na me…
Do kada? (Skeptično, pitan se?)
Što mi radiš, što mi radiš?
Ubijaš me polako
Iako nisi tu
I znan da možda
I tebi nije lako…
Ja san tu, ti si
Daleko…
Dijele nas kilometri dugi
Ko puste noći moje
Dok sanjam samo te
Oči plave boje…
I mislin se možda
I ti isto činiš?
A možda se opet samo varam…
Zar je moralo
Ispast ovako?
Sve je… Ne znan… Čudno
Zvuči nedohvatljivo, nemoguće…
Ili se sudbina poigrava, možda
Plakat želi sa mnom?
Jer znan da ćeš otići.
Opet daleko ćeš bit
Na kraju svita
Gdje nema mene i
Mog smiha…
Kojeg voliš….
Nema mene, jedino ako me
Se sitiš ponekad….
Bilo bi mi drago
Zaista, zaista…
Jer ja one koje
Upoznan i zavolin
Nikada ne zaboravljan.
Samo :
Ne dozvoli mi da te zaboravim.
Ne dozvoli mi da te povridim.
Ne dozvoli mi da te ne volim.
Jer moram,
drugo ne mogu i ne mislim.
for one kangaroo 
15.11.'07. – 02:45 h
Ponekad mislim da si pored mene
Moja glava na ramenu tvom
Tvoja ruka priko tila mog
Ležimo zajedno…
Dišemo isti zrak…
Dah, uz dah…
Možda sanjamo iste sne…
Privila sam se skroz uz tebe,
Griješ me – jer znaš da uvik zima mi je.
…maziš me i ljubiš…
Nježno kao i svaki put
Još večeras si pored mene
I 'ko zna kad idući put
..smijem se…sada samo mislima…
13.11.'07.
Pjesma polako svira
I ovaj grad još sniva
Pjesma skoro pa stat će
I zora ubrzo svitat će
Još se nadam zvizdama
Da sudbinu će reći
Ali nema ih,
Samo oblaci su sve veći i veći
Tamniji…
Moj život i ja sve jadniji
Sinoć sam opet plakala
Sidila na prozoru i razmišljala
Nisam bila sama
Kiša me pratila
Bila mi je drug u ovoj noći
Mislila sam ''možda češ ipak doći''
Ne, ne, opet se varam,
Po ko zna koji put
Uvik kad te trebam nema te tu
Ti ko zna di si, dal uopće sam si?
..pitam sama sebe, 'dali si lažem?'
'druga je pored tebe'- da si to kažem?
Šta ću dobiti tim, hladan osmijeh i njegov sjaj?
Malo ironije, dosta je i to, znaj!
Ne brini za me…ajme..
Ne daj da ti to bude teret na rame…
Zbog koga? Zbog koje? Zbog mene?
Molim te, ionako me nemaš više uz sebe…
Samo me pusti, pusti me, neka plačem
Nek još večeras guste suze padaju zbog nas…
I neka sve ostalo je bijedno..
Bijedan je i ovaj život kad nemaš s kim
Tugu ili radost da podijeliš…
Sve je za me varka, crno i trulo
Iluzija svega u kojoj postoji neka zagonetka
Ne želim ju odgonetnuti,
Ne trebam se još jednom neugodno iznenaditi…
Živim još malo…sa jutrom reći ću ti zbogom
I ništa više..nemoj me se sićati ni sviću paliti
Nemaš od toga ništa, ne možeš me vratiti…
Traži se jedan
Zgodan i lip
Da ima crne kose
I da je tip
Da je visok, smišan i onako mmmm mljac
ajme, još i da je neki dalmatinac
Neka mi bude
Negdi blizu
Da ga mogu hm..onako na brzinu..
Poljubit i zagrlit ja
Malo mazit…
Pa mu pamet
Malo pomutit..
Igrat se s njim,
Kao i uvijek
Kako znam…
A onda mali..
Bio si mi drag..ali
Znaš da sam ja vrag….
Ne vjeruj meni,
Ja sam takva
Sve to je bila varka
I ništa više
Kod mene ljubav se ne piše..
Samo iluzija
I neka nova mjesečina
Od zvijezda vječna
A ja sanjam…
Opet o nekom nepoznatom
Možda je blizu il daleko
O, kako da znam je li me čeka neko?....
Di si sad
Kad trebam te ja
Di si sad
Kad pala sam do dna
Teško je kad ostaneš sam
Ko bez tebe ja
Dal' je isto tako i tebi
Il ti druga jastuk grije
Dok mene živu otrov pije, nema veze…
Tebi sve ovo zvuči, onako, bezveze…
Sve prave ljubavi su tužne, kao i ova
Zato sad umire i duša moja
Možda te uspijem prebolit i zaboravit
No, to se meni neće desit,
Ne, ne govori, da mogu,
Probala sam nije lako,
Znaš li kako tuđe usne znaju zaboljeti
Tako jako, jako…
Ne brini za mene,
Sad ti je kasno
Kad već venem,
Ne vjeruj meni, ja koja sanjar sam bila
Imala snove samo o tebi i meni
Ne puštaj suze, pokaži se i sad kao muško
Ne vjerujem da će ti to bit teško,
Molim te ne pozdravljaj me, nema smisla
Već si mi dao pozdrav
Jedan je dovoljan
Samo šta je bilo za zbogom
Kad si rekao ''ne mogu više s tobom''
Sve je jasno
Ali je za mene dalje kasno,
Nemam volje i razloga
Za opet nekog drugoga…
Znaš li kako boli
Dok te vidim da pored tebe druga stoji…
Ajme, ma ko je ona
To mi je zamjena?
Malo ironično,
Al više ne znam šta mi je smiješno
Dal ona , ti ili ja sama
Ko u svemu tome ispada sada budala?
Za kraj ti samo kažem
Daj poslušaj me,
Nađi bolju od mene
Da mi žao ne bude!
A ja? Ma ja sada više nisam bitna….
